Silovatelj i žrtva: tko je kriv

Silovatelj i žrtva: tko je kriv

Ako govorimo o pljački, ubojstava i silovanja, rodni grad nešto izgleda kao grafički roman Sin City Franka Millera autorstva. Međutim, samo mali dio tamne strane života pada na televizijskim ekranima. Internet isto, ipak, i gušenje protok srceparajući priča, ali gubi važne teme u morima smiješnih pečata, oglašavanje spam i popularne kozmetičke blogerima. Možemo samo vidjeti kako se izražava i ljudi na ulici i online. To je uvijek dijeli čovječanstvo upravo na pola, jedna strana simpatije za žrtve i počinitelj želi razapeti drugi, naprotiv, smatra argumente da stavi krivnju na žrtvu, kao dobro.

Nitko otvoreno kaže kako podupire silovatelja. Ali postoje ljudi koji će svaki put poslije osude počinitelja da govore njegova „ali”. Ova logika je jasna i razumljiva, ali to daje neku servilnost u odnosu na situaciju s kojom se ne može ili ne želi boriti. Za dobar primjer: „Ovaj tip je strašna, ona mora biti sterilizirani, ali to je moja greška”; „To kopile mora biti zatvoren, ali jeste li vidjeli kako je bila odjevena?”; „Nisam stvaranje izgovora za zlostavljača, ali sam čuo da je bila bezobrazna prema njemu u svakom pogledu traži dobar bashing”. Dakle, dio društva ne prihvaća odgovornost za ono što se događa ispred nosa. Zašto se nešto riješiti, kada je pretrpio u kratku suknju? Idemo zabraniti svoje kćeri hodati u njima, a kćeri drugim ocima će se zvati kurve. Odličan način iz situacije u kojoj su svi koza, osim sebe. I što je najvažnije, to ne košta ništa trošiti vrijeme nije potrebno. Pristaše žrtve barem može shvatiti. Oni su šokirani vijestima, oni su u potpunosti stati na stranu žrtve i spewed plamen sve koji priznaje ulov. Bilo je mnogo slučajeva gdje je djevojka nikad nije bila silovana, ali zbog nje iza rešetaka poslao neki mladi momak koji je bio na krivom mjestu u krivo vrijeme. Ikona žrtava, naravno, jače od bilo kojeg argumenta. ona se okreće glave u gomili, u gomili od nje lud. Nije li to zbog toga što je Isus još uvijek popularan? On je bio žrtva, a ljudi povezani s njim. No, je li moguće da se udaviti sve kriminalce u plinskim komorama? Da li je svijet osjećaju nikakvu čišći i sigurniji?

Silovatelj i žrtva: tko je kriv

Kad ljudi slijede likovi slijepo podijeliti sve što vide oko sebe, crno-bijelo, onda ništa ne može normalno raditi. Uključujući sustav za provedbu zakona. Nitko ne sumnja da je u Rusiji odvija samo monstruozan broj silovanja, ali u isto vrijeme su otkrili samo nekoliko slučajeva. Kako bi riješio taj problem su pogubljenja i nikad nitko ne rade: nasilje rađa nasilje, a kazna nikada neće služi kao pouka. Dovoljno je pročitati roman „živo meso” britanskog pisca Ruth Rendell razumjeti ljudsku logiku, što čini silovanje. To neće riješiti zatvor je himera može samo uništiti tretman.

No, u Rusiji ne postoji sustav psihološke zaštite stanovništva. Čovjek u našoj zemlji nisu navikli razgovarati o svojim osobnim problemima sa stručnjacima koji se zove psiholog. No, gotovo svaka američka obitelj ima svoju obitelj psihologa, koji pomaže da se nosi s raznim poteškoćama, da ih se ne donosi u čistom i iskrenom zla. Naši ljudi su prepušteni sami sebi, kao i žene. Ali ja ne tražim da vam bude žao zbog kriminalaca, ali je kriv za zločin ne leži samo na njemu. To je problem sustava, koji omogućuje da se razmnože da takve pojedince. Jednom je moj prijatelj bio je u ispitivanju na operativac. Sudjelovao je u nekim prosvjedima i uhvatio pod vrućim strane jednog od snaga sigurnosti. Tako je sjedio u uredu istražitelja, ovaj mu je pokazao veliku i tešku mapu - neriješenih slučajeva silovanja u kratkom razdoblju u jednom južnom gradu. Tada je inspektor žalio da pravi posao je nemaran s obzirom na činjenicu da je upravljanje stalno jurnjava im gluposti poput skupova i demonstracija. Naime, većinu vremena policiji su sudjelovali u radu koji ne bi imalo smisla: papirologiju, razgovori ljudi koji nisu objavljene slike na svom profilu, prolaznika s djelovanjem prosvjede. Slučaj, pravi posao, sigurno i dalje skuplja prašinu u jednu veliku mapu. I ove mape preko nekoliko desetaka zemalja tisuća.

Ali mi smo ogorčen duge suknje, make-up, ili svjetline, kao i radikalni osobu, mušku prirodu. Ljudi su se bojali da mislim da je rješenje za ovaj nacionalni problem leži u titanic posla koji treba stvoriti nove institucije društva od nas (npr psihološka potpora). Ali danas mi grickaju jedni druge, raspravlja o posljedicama, a ne uzrok. Statistika se neće promijeniti. A ako se ništa dramatično danas mijenja, onda sutra će biti više silovanja.