9 koncepti koji pomažu razumjeti japansku kulturu

• 9 pojmovi koji će shvatiti japansku kulturu

Šarm stvari, tužno usamljeni, prigušen na rubu izumiranja boja i zvukova, tragovi vremena, vječna u sadašnjim, slomljena grana i druge zanimljive metafore, koja se teško može objasniti neprevodive japanske riječi.

Prethodna najava. Točne definicije pojmova objašnjeno u nastavku nisu tu, oni, kao i druge ideje koje su se pojavile u Japanu u srednjem vijeku, nejasan, loše formulirana, ali jasno osjećao. Prevedi im riječ nemoguće. Europska svijest zahtijeva jasnu logiku, jasan jezik, a japanski uskoro stavlja koncepata u sjenu, odnosi se na njega više potajno, intimni. Stoga mnoge interpretacije, s jedne strane, as druge strane - nedostatak bilo koje vrste bila razumljiva, osim metaforički, tajanstveno.

Hokusai. 1830-1850 godina

物 の 哀 れ

Mono nije svjestan - doslovno „čar stvari.” Koncept, cijela priča prožeta klasične literature, razvio desetog stoljeća. Pa simultano oporavlja od srednjovjekovnih tekstova: proza, poezija i eseja. Koncept „stvari” koje su se u tom slučaju tumačiti u širem smislu: ono - to je ne samo predmeti ovog svijeta, ali i osjećaji ljudi, a sami ljudi. Avare - „tužno šarm” koji se javlja kada se gleda na „stvari na svijetu”, glavna značajka koja je - krhkosti i promjenjivosti. Sad šarm stvari u velikoj mjeri povezana sa spoznajom prolaznosti, prolaznosti života, sa svojim nepouzdanim, privremene naravi. Ako život nije tako prolazno, ne bi bilo čar u tome - to je zapisano u jedanaestom stoljeću, slavni pisac. Mono nije svjesna je povezana i sa izvanrednom osjetljivošću, koja se uzgaja u Heian perioda klasične doba (IX-XII stoljeće), sposobnost to hvatanje najviše suptilne struje života. Jedan pjesnik je napisao da je čuo šuštanje krvi teče kroz njezine vene, čuje pada latice trešnje. Avare značilo usklik prenosi uzvik „Ah!”, A zatim je stekla značenje „šarm”. Drugi autori smatraju Avare ritual uzvik: „Avare” - tako zavapila najvažnijim trenucima akcije i ideje drevnog Shinto religije.

Hokusai. Igrači. 1830-1850 godina

無常

Mudzo - "prolazan", "krhkost", "promjenjivosti". Ideja se razvila u ranom srednjem vijeku pod utjecajem budizma, posebna stanja uma kad je čovjek svjestan prolaznosti vremena, krhkosti i promjenjivosti svakom trenutku života. Trenutak doživljava kao nešto prolaznih rukama. Vrijeme ubija ljude, osjećaje, uništavajući palače i kolibe, mijenja konture morskoj obali - ova ideja nije nova, nova - u odnosu na japanski na protok vremena, kao nešto tragično prolazi. Prolaznost, prolaznost je postao jedan od glavnih kategorija japanske kulture za mnoga stoljeća, ova kategorija se mijenja - u sedamnaestom stoljeću, to poprima oblik ukiyo „plutajući svijet”, graviranje umjetnika koji prikazani svijet, njegova djela pod nazivom slike plutajućeg svijeta. U osamnaestom i devetnaestom stoljeću, postoje književne vrste - „Priče o splavarenja svijet” Krhkost u ovom trenutku više ne percipira kao tragičan, ismijavaju zbog toga, jedna od glavnih pisac vremena je rekao: „Da, svi smo plivali, ali zabavno, kao što su bundeve, poskakujući na valovima”.

Hokusai. Cvijet i pupoljak. 1830-1850 godina

寂 び 侘 び

Saby / wabi. Sabi - pojam srednjovjekovne estetike, može se opisati kao „usamljenost tuge”, „siromaštvo”, „bezukusnost”, „slaba”, „vedrine”, „sjena”, „prigušen do točke nestajanja boja i zvukova”, „odvojenosti”. Sve ove definicije opisuju krug oko vrijednosti, ali nije ga otkriti u potpunosti. Riječ je pronađen u VIII stoljeću u prvom zbirke pjesama japanske „Zbirka bezbroj listova” ( „Man'yōshū”). Pjesnik Fujiwara ne Shunzei u dvanaestom stoljeću koristili tu riječ. U jednom od svojih pyatistishiya-tank je slika „zamrznuta usporava trske na plaži”, što se smatra kao rani utjelovljenje Sabi. Međutim Sabi estetski u svom sadašnjem obliku nastala je u sedamnaestom stoljeću haiku pjesnik Matsuo Basho i njegovi sljedbenici. Dakle, želim pisati, oni formuliraju načela estetike, ali nije - naprotiv, oni su znali kako puhati osjećaj osamljenosti, tuge, odvojenosti od svjetovnih stvari u duhu filozofije zen budizma. Pod utjecajem filozofije i osamu, daleko od svijeta, osamljeni asketski život u planinama, siromašni, a iznutra fokusiran - ali to različita filozofija ne može objasniti sve. Ništa specifično je rekli ili napisali da nije - a to je otajstvo poetika Sabi / wabi. Kada je pjesnik Matsuo Basho pitao što Sabi, odgovorio je da je starac sam, oblacenje svečanu haljinu ići u palaču. Bašo nikada nije dao jasne definicije, on se izrazio metaforički, spustivši tajanstvene fraze, pun skrivenih značenja, koji su tada tumačila svoje učenike. Sabi je teško shvatiti, to je nemoguće probiti prstom, uskoro je prolivena u zrak. Sabi je ponekad opisan kao „drevne ljepote”. Wabi - Sabi je druga strana; to opisati, možete odabrati riječ „pojednostavljenje”. Ako definiciji string, a zatim stane riječ „siromaštvo”, „skromnost”, „siromaštvo” (uključujući i siromaštva riječi za sliku nečega), „bezukusnost”, „usamljeni lutalica na putu”, „tišina koja se čuje rijetko zvuči - kapi pada u bačvi vode ". Nepostojanje patetike, namjerno primitivizam - je wabi. Dio definicije podudara s definicijom wabi Sabi, - s druge strane, su dvije različite stvari, to pojmovi dvoyatsya. Svečanost čaj, na primjer, Sabi dijelom utjelovljena u konceptu ANRE - „tragovi vremena” „patina”,

Hokusai. Kup. 1830-1850 godina

Izjava projekta na oglašavane web stranice

慣 れ

NJeste - „patina”, „Tragovi vremena”. Kao dio estetike ANRE cijenjena, kao što su žad kamen u dnu koje sadrži svjetlo izmaglicu, gusta tupi sjaj „kao da je duboko u njegovom ukrućcnu komad drevnog zraka”, kako je jedan poznati pisac napisao. U tom koordinatnom sustavu, kristalna prozirnost nije dobrodošla: jasnoća, sjaj ne moraju sanjarenja. Japanski papir, koji je izrađen ručno u selima, i ne sjaji, to je rastresita površina lagano upija zrake svjetlosti „kao pahuljasto površine labave snijega.” Patina starina, patinu, mrak zgušnjava vrijeme utjelovljen u mraku - crna i tamno crvena - laka roba. On je jasno da „ima duboku sjenu, a ne površna jasnoću.” NJeste - male masnoća stvari: posuđe, namještaj, odjeća - je zato što često dotakne rukama, a od njih je i dalje slaba premaz masti, koja se apsorbira, stvara posebnu toplinu, a izmaglicu. Dull sjaj keramika, blatan tamna boja japanski marmelada yōkan pjeva prekrasno pisac Sosekija Natsume u svojim sjećanjima na djetinjstvo, „Glava trave” u mutnim zatvorenim japanskih restorana dočarati upravo osjećaj slojeve tame, i koji postiže pametan umjetnik.

Hokusai. Bambus. 1830-1850 godina

幽 玄

Yugen - „skrivene ljepote”, „tajanstvena ljepota”. Najtajanstveniji koncept japanske estetike, teško je odgonetnuti. Poznato je da je ta riječ došla iz kineskih filozofskih radova, što znači „duboko”, „neodređen”, „misteriozni”. Yugen često se shvaća kao ne-racionalno shvaćanje tužne ljepote svijeta i ljudskih osjećaja. U poeziji pyatistishiya-tank s riječi „yugen” opisuje dublji smisao pjesme, koja bi trebala pogoditi kada čitate tekst daje gotovo nikakve tragove. Trinaesti pjesnik stoljeća Fujiwara ne Taiko u pouci nudi Budistički Satori kategoriju - „inspiraciju” za razumijevanje skrivenu ljepotu, uvid postići najveću koncentraciju duha, nagli intuitivno razumijevanje suštine stvari. Yugen - to je nešto što se krije pod riječima, činjenica da je, na primjer, kazališni glumac, ali može izvući tekst predstave. Zeami, osnivač kazališta, ali su naslijedili riječ pjesnika, napisao je da je „yugen -. Suptilna nijansa od bambusa na bambus” Zeami u svojoj poznatoj raspravi „Bilješke o stilu cvijeta” (XV stoljeće), složenih komada kazališta, gdje se otkrivaju tajne glumčeve umjetnosti, napisao je, na primjer, da je „snijeg u srebrnom čašu” - cvijet mira, mirno, tišine, glumac igra može otvoriti ovaj cvijet, što nije normalno vidljiva. Skrivena, teško postići ljepota je u estetici yugen više od ljepote jasan, otvoren, hrabar.

Hokusai. Mačka pandže čišćenje. O 1850

不易 流行

Fueki-Ryuko - "vječno - struja" ili "trajna struja". U poeziji, haiku trojke fueki-Ryuko - ovaj osjećaj trajnosti i nepromjenjivost vječni u stalno promjenjivom svijetu, to je nepovredivost pjesničke tradicije, neodvojivo povezan sa varijabilnosti oblika, to je duboka svijest da je vječna je spojio sa strujom. Univerzalni, „prostor” Plan se odnosi na pjesmu s prirodnim svijetom, tvorila vir godišnjih doba u najširem smislu. Tu je još jedan plana u pjesmi - konkretno, materijalno, opipljivo svijet jasno je naglašeno, naprotiv, takve stvari. Pjesnik Takahama Kyoshi u dvadesetom stoljeću, piše: „U poeziji nema mjesta više od riječi objekata i pojava, oni privlače srca ljudi samo zvuk.” Razlike između „vječni” i „tekućine”, ponekad nije odmah identificirati. Oba elementa ne treba automatski teče jedna od druge, ili između njih neće napon. U isto vrijeme, „ne bi trebao biti potpuno neovisan; ponavljajući jedan drugoga, oni moraju generirati iste nijanse i udruženja ". Jedinstvo ova dva principa je smisao pjesme.

Hokusai. Leteći vjeverica. O 1850

栞

Shiori - jednom riječi znači „slomljenu granu”, to je znak pokazuje put do šume, zatim „oznaku u knjizi” tu je doslovno značenje „fleksibilnost”. Ciori - stanje duhovne koncentracije, potrebno za razumijevanje dublje značenje fenomena. Učenik Bašo pjesnik Coeur napisao da Shiori treba shvatiti kao „suosjećanje”, „tuge”, „Oprosti”, međutim, to nije izraženo ili sadržaju pjesme, riječi ili tehnika, osjećaj Shiori se ne mogu prenijeti na uobičajen način, te je zaključio podrazumijeva u (odzo), koji je otkrio kroz udruge. „To je nešto što je teško reći riječi i pisati s četkom” - riječi Coeur.

Katsushika Hokusai. Krastavac i patlidžan. 1830-1850 godina

渋 み

Sibumi - tip i osjećaj ljepote, koja je nastala u četrnaestom stoljeću, povezana je s viskoznim opor okus dragun. Kada ljudi govore o sibumi, zapamtite dobro gorak okus zelenog čaja. Sibumi teško shvatiti, taj osjećaj samo u pitanju čovjek, bez puno objašnjenja. Sibumi prenosi osjećaj za kolač gorčina života, jednostavnost, hrabrost, odricanje ljepota, u sirovost obrasca, izvorni nesavršenosti. Na primjer, cijenjena šalice za čaj svečanosti, u kojoj se nalazi iskonska priroda gline, od koje je napravio, oni mogu biti slični sudopera, na komadima drveta, kao na plaži. Čovječe, čaj šalice, mač, odjeća, pjesma, slika može biti Shibuya. Tekst može biti u Shibuya aluzija, bez dodatnih, „lijepe” riječi. Shibuya je utjelovljena kroz jednostavnosti, bliskosti s prirodom, odsutnost „-designed”. Sibumi - najviša mjera ljepote i ljepota hvale. Neki autori definiraju sibumi kao „napora savršenstva” kao mirno, „jednostavnost uma”. Sibumi ne treba shvatiti, to je samo po sebi. Sibumi - ne razumiju, ali samo znanje bez truda, je „elokventan tišina”. Jedan pisac vjeruje da je slobodan ptica leti u zraku može biti sibumi. Ilustracije Izvor: Kongresna knjižnica.

Autor Helen Dyakonov