Pismo Jevgenij Leonov je njegovom sinu

• Jevgenij Leonov pismo svom sinu

„Andrija, voliš li me kao volim te. Znate, to je ono što je bogatstvo - ljubavi. Međutim, neki vjeruju da je moja ljubav neke ne tako i od tamo, kažu, samo štetu. A možda, u stvari, moja ljubav ti je spriječen bude uzoran učenik? Uostalom, ja nikada nisam vas šibati za svih devet školskih godina.

Sjeti se kada povući lice na brodu, klasa se nasmijao, a onda je učiteljica me grdila za dugo vremena. Pogledaj bio sam tri puta kriv, kao da stojim u kutu, a ona me grdi kao dječak. Spreman sam za bilo poniženje, ali sve to nije dovoljno: „To poremećen lekciju ... - jer mi nije u potpunosti četrdeset pet minuta .. - jer on ne zna ništa i ne daje drugima naučiti ... - jer si ga od škola pokupiti ... - jer riječi ne djeluju na njega ... "

Propotel košulja, jakna i mokasine, a ona nije bila ugašena. Pa, mislim da će danas dati šamar, sve! S tim mislima prijeći na školskom, i izaći na Komsomol prospekta. Uzbuđenje ne može uzeti bilo koji taksi ili autobus, ili ići pješice ...

Žena vuče tešku torbu, dijete plače, vidi mene, smiješeći se, s leđima može čuti majku, kaže: „To je Winnie Pooh smije u tebe ...” Stranac me pozdravlja ... jesenski vjetar mi puše. Otišao sam u kuću s osjećajem da je uzeo udarac, i to je u redu. Otišao sam u kuću, potpuno zaboravljajući o šamar, i vidio vas pitam: „Što zgrade suočava da svatko volio, Pokaži mi.” A mi smo se smijali. I tako dalje do sljedećeg poziva. Majka nije išao u školu. I ležim i mislim, čak i ako je noć bila pozvana da puca u drugom gradu ili probe ne bi pustio ... Ali Wanda jutro plače, a ja otkazati let, vrijeme s probama, trčim u školu da zauzme stav u kutu.

Koje su jedini detalj vrijedan naših iskustava ...

Zašto pišem ovo pismo da ispravi nešto krivo, i tražiti, možda, smiješno i apsurdno, kao i neke od mojih likova. Ali to sam ja! Zapravo, draga, nema ništa lakše živjeti anksioznost otac srce.

Kada sam sama, daleko od kuće, čežnja, sjećam svaku riječ koju izgovorite i na svako pitanje, želim razgovarati s vama beskrajno, čini se, život nije dovoljno govoriti o svemu. Ali znate da je najvažnija stvar koju sam shvatila nakon smrti svoje majke, naše bake. Oh, Andrija, postoji čovjek u svom životu do kojih ti se ne boje biti malo, glupo, bez oružja, u svim golotinje svoje objave? Ta osoba je vaš zaštita.

A ja ću biti kući uskoro.